Navigare necesse est. Putovati je nužno.
Tako reče rimski car Pompej pre jače od 2000 godina. Kakva krilatica, kakva metafora, kakva dubina izraza i promišljanja!
Ono što se manje zna je da krilatica ima i nastavak: Vivere non est necesse – Živeti nije nužno. Prilično tužno; ali ima smisla ako znamo da ju je car izgovorio usred oluje, na brodu natovarenom afričkim žitom; žito sa severa Afrike je ipak bilo ključno za prehranu Rima i čitave mu imperije.
No, vratimo se mi putovanju kao takvom. Blesavi Ajnštajn na biciklu reče da je život kano vožnja bicikla: ako hoćeš da održiš ravnotežu, moraš da nastaviš da se krećeš.
Istina.
S druge strane, neko takođe mudar reče da će onaj koji ne putuje već, radije, ne mrda iz svog sela/grada/državice pročitati samo jednu stranicu ogromne i divne knjige Sveta.
Tužna istina.
Putovanje je i način da saznaš tužnu istinu da u tvojoj zgradi, tvom gradu, tvojoj zemlji nije najgore. Tužnu, jer svi tako volimo da nad svojom najgoroćom likujemo, kao da time ne seremo sebi u usta.
Postojaće, dakle, čak i na Zapadu grad gde ima restrikcija vode, ili mračnih sokaka s opasnim šljamom, ili nesnosnih Italijana koji će ti seljački dobacivati jer si iole lepog izgleda i žensko si, ili psećih govana posvuda, ili bljutavog piva.
Tužne su i istine koje saznajemo o suprotnom aspektu – o boljoći Onog Tamo. Pa tako neke metropole imaju metro, neke imaju šareni karneval, neki srednjovekovni gradić ima očuvanu arhitekturu, negde je morska obala prava rajska, a negde su slatkiši da se obeznaniš. Negde su čak i ribe zgodnije od naših ^^ Nije sve to lako prihvatiti.
Putovanje otvara um, širi horizonte, iskušava nepca, preispituje i odgovara na pitanja. I baš zato je putovanje – održavalac ravnoteže, zdravorazumske ravnoteže i pojedinca i društva. I baš zato je nužno putovati.
Svako putovanje, bilo ono – oko sveta ili do lokalne pivnice, primeti opet neko mudar, svako putovanje počinje tek jednim, prvim korakom.
To je, najzad, jedna vesela istina. Jer i prvi korak je samo to – jedan korak.
Zato, ne boj se. Načini prvi korak.
Kreni.
Putuj.
Pingback: #17: Trećina | Homo Volans
Pingback: #50: Selidba | Homo Volans
Pingback: Bonus #1: Retrovizor | Homo Volans
Pingback: Kako dovesti mačku iz Amerike | Homo Volans